Hakeri oborili sajt Sokoja
03.02.2012
- Hakeri potpisani kao “Anonimusi” oborili su u petak ujutru sajt Sokoja, organizacije muzičkih autora Srbije (www.sokoj.rs)
Kad posetioci udju na glavnu stranu sajta zatekne ih beli ekran sa porukom hakerske grupe koja počinje rečima “Dragi autori i gradjani Srbije, dobar dan, mi smo Sokojevići”.
U tekstu se omalovažavajuće govori o poslovanju i delovanju Sokoja, a na kraju je poruka: “Kopiranje je akt pokazivanja ljubavi. Molimo vas da kopirate i delite materijal sa ovog sajta. Mi spremamo hranu. Mi raznosimo djubre. Mi radimo u fabrici. Mi čuvamo miran san. Mi smo legija! Mi ne opraštamo! Mi ne zaboravljamo! Mi smo Anonimusi”.
Osim glavne strane sajta, ostatak Sokojeve veb stranice funkcioniše.
Vlada Srbije je u četvrtak usvojila predlog izmene Zakona o autorskim pravima kojim se “muzički dinar” ukida za zanatlije, dok će ostalima taj namet biti umanjen tri puta. (BETA)
Ko stoji iza “Anonymous” haktivističke grupe?
02.01.2012
Hakeri grupe Anonymous napali su internet stranicu firme „Stratfor“ i kopirali podatke o hiljadama bankarskih računa, a zatim novac prebacili na račune humanitarnih organizacija. Koji su zapravo ciljevi ove neformalne grupe?
Ko su ljudi koji stoje iza hakerske grupe „Anonymous“? Ta grupa ponovo je privukla pažnju javnosti nakon što je uspela da prodre u sistem firme „Stratfor“ i ukrade podatke o kreditnim karticama.

Organizacija „Anonymous“ nije homogena i njome se ne upravlja iz neke centrale. Očigledno je izbio spor između samih članova zbog napada na stranicu „Stratfora“. Na internet forumima neki članovi osuđivali su tu firmu, dok su neki tvrdili da nema razloga da se ona napadne.
Taj spor pokazuje koliko su slabe strukture unutar Anonymousa i koliko različiti su ciljevi članova. Oni se udružuju i vrše zajedničke hakerske napade samo u zavisnosti od toga koji cilj se izabere. Onaj ko želi da upozna način razmišljanja članova grupe „Anonymousa“ mora da poseti stranicu 4chan.org. Ona važi za mesto nastanka grupe. Mnoštvo stvari koje se tamo mogu pročitati i videti na prvi pogled izgledaju bezazleno. Ko malo bolje pogleda, ipak će naći slike i tekstove koji se u najmanju ruku mogu opisati kao krajnje neukusni, odnosno opsceni, pa čak i nasilni. Tu se nalaze pornografski sadržaji, sadržaji u kojima se ismejavaju drugi ljudi ili celi narodi, pa i slike i tekstovi o oružju i nasilju.
Prosečan haker: Mlad, muškarac, odrastao u industrijskoj državi
Ono što je posebno za stranicu 4chan.org jeste to da korisnici tamo mogu da postavljaju slike i tekstove bez potpisa – autori ostaju anonimni i potpisuju se sa „Anonymous“. Ipak, bar nešto se zna o onima koji dolaze na tu stranicu. Administratori stranice tvrde da se većina korisnika nalazi u Severnoj Americi, Evropi i Aziji, da su to uglavnom muškarci između 18 i 25 godina.
#b#Grupa „Anonymous“ preuzela je nešto od pravila koji važe na stranici 4chan.org – svaki član grupe sme da objavi sve što želi. Postoje brojne diskusije, ali ne postoji stroga hijerarhijska struktura ili neki lideri grupe.
Bez pravih političkih ciljeva
Kada se govori o ciljevima, uočljiva je „srodnost duša“ između onih koji učestvuju u diskusijama i onoga što je vidljivo kroz hakerske napade. Korisnici te internet stranice svojim akcijama žele da zabave ili šokiraju druge, ali nemaju konkretan politički cilj. U najmanju ruku povezuje ih „pobuna“ protiv autoriteta i institucija kao što su države, privreda, pa čak i njihovi roditelji.
Hakerski napadi tako su usmereni prvenstveno protiv organizacija ili koncerna privrede za koje se smatra da imaju preveliku moć. Grupa „Anonimac“ u tim slučajevima govori o napadu na „vojno-industrijske komplekse“. Njihov neproklamovani cilj glasi: šokirati javnost i pokazati da i oni sami imaju određenu moć.
Eksperti kritikuju napad na „Stratfor“
#b#Mnogi smatraju da se napadom na firmu „Stratfor“ pokret „Anonimac“ previše „zaleteo“. Eksperti tu firmu koja pruža savetničke usluge na polju bezbednosti ne vide kao deo „vojno-industrijskog“ kompleksa. Poznati bloger iz Belorusije Evgenij Morozov tvrdi da je to bio „vrlo naivan šahovski potez“ i dodaje: „Napad pre svega govori o tome koliko ograničeno je znanje i razmišljanje članova te grupe.“
Uprkos tome što sam „Stratfor“ ispod imena svoje firme dodaje naslov „Global Intelligence“ (globalna obaveštajna služba), Morozov ni u kom slučaju u njoj ne vidi neku vrstu „tajne službe u senci“. „Po istom principu bi trebalo napasti i istraživačko odeljenje časopisa ‘Economist’, jer i oni u podnaslovu imaju reč ‘intelligence’“, navodi Morozov.
#b#Akcija se ne uklapa u „hakersku etiku“
Organizacija „Anonimac“ sporna je čak i u krugovima etabliranih hakerskih organizacija, kao što je nemački „Haos kompjuter klub“ (Chaos Computer Club). Portparolka tog kluba Konstance Kurc kritikuje pre svega krađu podataka o kreditnim karticama: „Ta akcija jasno se protivi principu našeg kluba koji glasi: Koristiti javne, a čuvati privatne podatke. Naravno da i kod nas ponekad postoje simpatije prema političkim akcijama ’Anonimca’, ali sada je nanesena šteta pojedincima, privatnim osobama i to ne možemo da pozdravimo“, kaže Konstance Kurc. (izvor:DW)
Mobilni telefoni ranjivi na nove hakerske napade
29.12.2011
Svi mobilni telefoni koji koriste GSM tehnologiju ranjivi su na nove hakerske napade koji im omogućava potpunu kontrolu nad uređajem, od zvanja do slanja poruka bez vašeg znanja. Na ranjivost GSM mreža, koje zauzimaju 80 posto tržišta mobilne komunikacije, ukazao je nemački kripto analitičar Karsten Nohl, voditelj Security Research Labsa, nemačka kompanija koja se bavi istraživanjem sigurnosti, te kažu da je pitanje dana kada će hakeri napraviti isto što i oni.
Nohl tvrdi da hakeri zbog zastarele zaštite GSM mreže mogu odjednom preuzeti kontrolu nad stotinama hiljada mobilnih telefona .

“Mi smo uspeli u kratkom vremenskom periodu da preuzmemo kontrolu nad stotinama hiljada mobilnih telefona”, rekao je Karsten Nohl, te dodao da ne želi i neće objaviti rezultate svojeg istraživanja. Karsten Nohl kaže kako novi napad hakerima omogućava apsolutnu kontrolu nad mobilnim telefonima koji se onda mogu koristiti bez znanja vlasnika za pozivanje i slanje poruka na brojeve koji se dodatno naplaćuju, poput 0900 brojeva, što može rezultovati astronomskim računima.
“GSM telefonija je najpopularnija svetska komunikacijska tehnologija koju koristi preko 4 milijarde mobilnih uređaja, ali sigurnosni standardi za pozive i tekstualne poruke datiraju sa početka 90-ih i nikada nisu bili unapređeni”, kažu iz kompanije Security Research Labs.
Hakeri provalili na Twitter nalog Lady GaGe
21.12.2011
Pevačica koja ima više od 17 miliona sledbenika bila je iznenađena kad je u ponedeljak ugledala reklamnu poruku na svom nalogu.

U poruci je pisalo: “Čudovišta, poklanjam vam svima besplatne iPadove 2 u duhu praznika ”. Nakon par minuta još par sličnih poruka bilo je objavljeno, ali su one brzo spažene i uklonjene. GaGa je u međuvremenu promenila svoju šifru i obavestila fanove da je sad sve u redu.
“Uf. Hakovanje je završeno! I taman na vreme, na putu sam za Japan! Uzbuđena samo što ću provesti Božić s mojim čudovištima iz Tokija”, napisala je pevačica kasnije.
Britanska vlada zapošljava hakere
17.12.2011
Neobičan način da reši problem nedostatka prvoklasnih kadrova našla je britanska specijalna služba – Centar vladine veze ili GCHQ. Pre mesec i po dana na posebnom sajtu visila je stranica sa skupom brojeva od kojih je pretendentima predlagano da sastave neki kod. Posle njegovog uvođenja pojavljivala se fraza Vi ste to uradili! I otvarao se odeljak GCHQ sa slobodnim radnim mestima plaćenim od 20 hiljada funti sterlinga.
Putevi krekovanja stranice i dobijanja koda burno su bili razmatrani na forumima. Naš ekspert za konkurentsko izviđanje Andrej Masalovič dobio je ovaj kod zaobilaznim putem za svega 5 minuta, pošto poznaje strukturu internet-sajtova. Onlajn-testiranje kojim je pribegao GCHQ ne čudi ga. I u Britaniji, i u SAD često se oglašava prijem hakera na posao. Ipak potencijalni pretendenti se odnose prema takvim oglasima sa nepoverenjem, zato što ne žele da se još jednom pojavljuju pred očima javnosti: zakoni gone hakere.
Uprkos ukorenjenom mišljenju da su hakeri ljudi koji kradu novac sa kreditnih kartica, kompjuterski stručnjaci ekstra-klase sposobni su na mnogo složenije stvari. I sada, kada Internet postaje realna sila, cena takvih stručnjaka raste. A načini njihovog vrbovanja postaju sve lukaviji, pojašnjava Andrej Masalovič.
Događaji poslednjih nekoliko godina i ovog proleća pokazali su da je Internet snažno sredstvo destabilizacije situacije u čitavim zemljama, tačnije može da se koristi kao političko oružje. Preko Interneta može da se izbace iz stroja kritične komponente infrastrukture zemalja, između ostalog finansijske. To je dobar instrument izviđanja, tačnije dobijanja neophodnih informacija. Zato su različite specijalne specijalne službe ubrzale razradu svemogućih strategija kibernetičkog suprotstavljanja. Neko to naziva kibernetičkim ratom, neko borbom protiv kibernetičkog kriminala. Tako se pojavila potražnja za specijalizovanim hakerima kao stručnjacima ne za rešavanje jednokratnih zadataka, već kao stalno zaposlenima u razradi kibernetičkog oružja.
Primer događaja u Kirgiziji i arapskim zemljama pokazao je kako se uz pomoć savremenih sredstava komunikacije može dirigovati neredima, prirediti haos u zemlji i čak svrgnuti vlada, nastavlja ekspert.
U istim tim SAD, kada hakeri nisu još bili stavljeni van zakona, u Las-Vegasu su se održavale konferencije hakera, koje su okupljale mnogo učesnika. Tamo su otvoreno vrbovali – gledali ko šta ume. Sada, istina, ovi kongresi su prestali da rade. Govori drugi naš ekspert Jevgenij Jaščuk.
Kada neko poseduje potencijal usmeren u razorne svrhe ili u svrhe ličnog bogaćenja, onda specijalne službe dobijaju potrebu da iskoriste ove veštine za sebe. I one su u takvom slučaju, to je svetska praksa, spremne da zatvore oči pred nekim nestašlucima kako bi taj čovek radio u njihovim interesima protiv zajedničkog protivnika.
Vrhunski kompjuterski stručnjaci potrebni su za stvaranje kiberoružja. Ono se deli na ofanzivno – za izbacivanje sistema iz stroja, recimo, pomoću masovnih napada. To je kada se serveri žrtve zagrcnu od miliona zahteva sa hiljada zauzetih kompjutera na raznim kontinentima. Postoji odbrambeno oružje – za zaštitu od takvih napada, i izviđačko – za skriveno posmatranje i sakupljanje podataka. Uloga poslednjeg raste vrlo brzim tempom.
Po rečima naših eksperata, ranije od drugih pripremila se za budući kibernetički rat Kina, gde su hakeri već odavno borbeni. A u SAD, na primer, za vođenje takvih ratova i odbijanje kibernetičkih pretnji 2009. bila je formirana posebna struktura – Kiberkomanda SAD. Pentagon, a zatim i NATO, izjednačili su napad sa Interneta vojnom napadu, pripretivši strogim odgovorom, sve do primene konvencionalnih vojnih sredstava.
Internet je postao država sa milijardama stanovnika, u kojoj se vrši bezakonje, kao na divljem Zapadu. Treba požuriti sa formiranjem zakonodavstva o njegovom međunarodnom regulisanju, govore sagovornici Glasa Rusije.
Šta raditi u slučaju kibernetičkog napada?
06.12.2011
Bankomati ne daju novac, na aerodromima otkazuje sigurnosna tehnika: hakeri napadaju Nemačku… Šta bi se u slučaju takvog horor-scenarija događalo u zemlji? To se ispitivalo u Nemačkoj. U sedištu Akademije za krizni menadžment, vanredne situacije i civilnu zaštitu (AKNZ), u zelenim brdima nedaleko od Bona ovih dana (30.11.-1.12.) vladala je prava groznica. Tamo se simulirao sveopšti kompjuterski haos u zemlji.
Norbert Rez je osamnaest meseci radio na pripremi tog projekta, razgovarao sa bezbroj ljudi, planirao, koordinisao i do detalja pripremio čitav scenario. Dva dana se ispitivalo šta bi se desilo kada bi odjednom svi kompjuteri u zemlji krahirali, kada uoči Božića bankomati više ne bi davali novac, kada bi bile onemogućene sve bankarske transakcije ili kada bi sigurnosni sistemi na aerodromima otkazali. Virtuelni i realni svet se sve više prožimaju i zato opasnost od kompjuterskog kolapsa danas predstavlja realnu opasnost, i zato ovim projektom želi da se ispita kako bi se Nemačka izborila sa takvom situacijom.
Sama država nije u stanju da zaštiti građane
U akciji je učestvovalo oko 100 institucija sa oko 3000 ljudi. Među njima je 11 saveznih ministarstava, 21-na državna i 37 lokalnih službi, kao i 33 preduzeća, operateri iz takozvanih kritičnih oblasti kao što su telekomunikacione firme, zaposleni u vazdušnom saobraćaju, službe za snabdevanje pijaćom vodom. Kristof Unger, predsednik Savezne službe za zaštitu civilnog stanovništva i pomoć u slučaju katastrofe (BBK), službe koja rukovodi vežbom simulacije, smatra da je posebno važno to što u vežbi učestvuju i privatne firme, zato što država sama, smatra on, nije u stanju da zaštiti sve građane.
Ono što je karakteristično za ovu vežbu, jeste to što se njom ispituje rad kriznih štabova i sposobnost za brzo donošenje odluka, a učesnici vežbe nisu obični statisti već stvarni državni funkcioneri sa svojim saradnicima, šefovi velikih kompanija i medijske kuće.
Vežba je bila osmišljena maksimalno realistično, kako bi svi koji u njoj učestvuju na najbolji način osetili opasnost scenarija, kao što je kompjuterski kolaps u zemlji. Simuliralo se i ponašanje običnih ljudi, preopterećenost telefonskih linija banaka ili rad medija. Iako se radi o simulaciji, mnogim učesnicima i te kako skače adrenalin, jer oni zaista rade na odgovornim mestima i moraju da pokažu koliko su za te poslove adekvatni.
Sada sledi analiza vežbe što će trajati četiri meseca i rezultati će biti poznati u aprilu sledeće godine. Norbert Rez tada kreće sa planiranjem novog projekta za 2013. godinu čija će tema biti bezbednost životnih namirnica. (DW)
CIA: Kina i Rusija u kibernetičkom prostoru kradu američke tehnološke tajne
05.11.2011
Američka Nacionalna agencija za nauku procenjuje da je ukupna vrednost američkih dostignuća na području naučnih istraživanja 2009. godine iznosila oko 400 milijardi dolara. Poverenstvo vlade Sjedinjenih Država za spoljnu trgovinu procenjuje da je od toga 50 milijardi dolara ‘izgubljeno’ zbog špijunaže, napada hackera te kršenja autorskih prava.
Američka obaveštajna zajednica agencija objavila je izveštaj o ekonomskoj špijunaži od strane Kine i Rusije u kibernetičkom prostoru, sa ciljem da se ‘ukrade’ američka tehnologija te tako ubrza rast kineske, odnosno ruske ekonomije. U izveštaju stoji da su špijunažom pogođeni američka vlada, privatni sektor te univerziteti.

Prema izveštaju koji je predstavljen Kongresu Sjedinjenih Država, kineska i ruska obaveštajna služba na taj način dobavljaju mnoge povjerljive američke podatke sa područja ekonomije, naučnih istraživanja i tehnologije uopšte.
Ova činjenica – prema američkoj obaveštajnoj službi – predstavlja ‘sve veću i kontinuiranu pretnju sigurnosti’.
Najviše špijunaže zabeleženo je na području informatike, vojne i medicinske tehnologije te u istraživanju alternativnih izvora energije.
Kina i Rusija u prošlosti su uvek odbacivale ovakve američke navode.
Anonymous grupa zapretila narko-kartelu
30.10.2011
Međunarodna hakerska grupa Anonymous upozorila je meksički narko-kartel Zetas da pusti jednog njihovog člana, kog su kidnapovali sa uličnog protesta. U suprotnom, hakeri prete da će objaviti identitete i adrese članova kartela, korumpirane policajce, taksiste, te imovinu kartela uloženu u automobile, kuće, lokale…
Anonymous Grupa nedavno je preuzela zasluge “za hakovanje” 40 pedofilskih web stranica i objavljivanja podataka oko 1.500 njihovih korisnika.

Hakeri oborili sajt manastira Studenica
19.09.2011
Grupa potpisana kao albanski odnosno kosovski hakeri oborila je sajt ombudsmana Vojvodine i sajt manastira Studenica www.manastirstudenica.org.rs
Kancelarija ombudsmana Vojvodine u ponedeljak je obelodanila da je u nedelju napadnut sajt pokrajinskog zaštitnika gradjana na kom su ostavljena obeležja albanske nacionalne zajednice.

Na zvaničnoj veb prezentaciji manastira Studenice albanski hakeri su na lošem engleskom jeziku poručili da će Mitrovica zauvek ostati deo Kosova.
“Vi ste robovi i zauvek ćete ostati naši robovi. Žao nam je što ste sve izgubili…ha, ha, ha….Ne brinite, život teče dalje. Poruka za vas srpske gubitnike ….pozvani ste da budete naši robovi…ha, ha, ha…”, napisali su hakeri na toj internet stranici.
Na samom kraju poruke se kaže: “Ko kaže da je igra završena, ona tek počinje!”. (Beta) -
Hakeri koje svi cene i poštuju
18.09.2011
Tehnika je često korisna, a često i opasna i komplikovana. Zbog toga je neki put teško prepoznati šta je to što donosi korist, a gde se kriju opasnosti. To važi i za informacionu tehnologiju. Utoliko je i veći ugled onih koji se dobro snalaze u džungli tehnike. Kada je reč o obradi podataka, u one koji se najbolje snalaze u Nemačkoj spadaju stručnjaci Haos kompjuter kluba (Chaos Computer Club Berlin)– skraćeno CCC – koji je možda najpoznatiji klub te vrste na svetu.
Stariji se sigurno sećaju sveta bez interneta. Računara je bilo i ranije. Zvali su se Komodor 64, Spektrum ili Atari, i imali procesore slabije od onih koji se danas ugrađuju u mobilne telefone. To je bilo pre tri decenije. No, i tada je bilo pametnih glava koje su slutile kakvu ulogu će jednom imati informaciona tehnologija. Neke od tih glava levo-alternativnog spektra su se sastale. Glasilo te scene, berlinski list Tagescajtung, objavio je mali oglas sa pozivom na sastanak „da mi računarski zanesenjaci ne bismo ostali ovako nekoordinisani“, kako je to stajalo u tekstu.
„20 do 25 ljudi je došlo u redakciju Tagescajtunga. Ja sam mislio da će biti najviše desetak ljudi. Ali, ovo je značilo da je bila u pitanju prava ideja u pravo vreme.“
Klaus Šlajzik je s pravom ponosan na dejstvo oglasa
Još u novembru 1984, CCC je izveo pravu hakersku akciju. Članovi kluba su se prijavili na tadašnji interaktivni videotekst-portal Nemačke pošte i odatle stalno pozivali jednu stranicu sopstvenog portala čije otvaranje su naplaćivali. Sledećeg jutra, Poštanska štedionica je otkrila da je CCC-u uplatila 135.000 maraka. CCC je sve to obznanio, vratio novac i – postao slavan.
Danas, 30 godina kasnije, to je cenjeni skup stručnjaka
Njegov portparol Konstance Kurc nalazi se u komisiji Bundestaga za internet i digitalno društvo. Ona zajedno sa svojim kolegom Frankom Rigerom redovno piše o digitalnoj tehnici za list Frankfurter algemajne cajtung.
Od 1984, CCC izdaje i sopstveni magazin usmeren „protiv politike straha i zaglupljivanja kada je reč o računarima kao i protiv cenzure koju sprovode međunarodni koncerni i monopoli“. Klaus Šlajzik kaže da je danas CCC u središtvu društva – to više nije nekakva alternativna grupa čudaka. „To je klub stručnjaka za računare. Kad god neko pošalje pitanje preko računara, lako nam je da u sopstvenim redovima nađemo nekoga ko će o tome reći nešto pametno.“
CCC se posebno zalaže za zaštitu podataka i privatne sfere – stručnjake kluba konsultuje i Ustavni sud. U mnogim zemljama sveta tek sada nastaju takvi klubovi – i rado se služe iskustvima Haos Kompjuter kluba. (DW)


