Nova Tribina Instituta za fiziku u Beogradu održaće se u  Četvrtak, 18. oktobar, u 19 časova u Velikoj sali SKC-a na temu  KO SU GOSPODARI VREMENA – O pojmu vremena u fizici, filozofiji i drugim naukama.

Pridružite nam se u četvrtak, 18. oktobra, u 19 časova! Čekamo vas sa stotinama drugih posetilaca na starom mestu. Naučnopopularna tribina se, kao što smo najavili, vraća u Veliku salu Studentskog kulturnog centra (SKC). U organizaciji Instituta za fiziku u Beogradu, u okviru inicijative Nauka kroz priče predstavljamo prvu temu tribina ove jeseni: “Ko su gospodari vremena”.

Naši će gosti na obnovljenoj, gotovo istorijskoj, oktobarskoj tribini razgovarati o najvećoj misteriji modernih nauka. Naime, nova knjiga uglednog italijanskog fizičara Karla Rovelija “The Order of Time” izaziva pažnju čitalaca širom sveta, a autor već nosi nadimak novi Hoking. Kroz zanimljiva razmišljanja o vremenu, Roveli otkriva zapostavljenu tajnu – da je vreme poslednja velika nerešena misterija savremene nauke.

Da li fizičari danas drugačije shvataju vreme nego u prošlosti? Šta je vreme u filozofiji? Da li je vreme samo psihološka iluzija, šta je njegova topologija, šta metrika i kako gledamo u prošlost i u budućnost? Šta je vreme u modernoj nauci? Šta je vreme za vas?

Na tribini u četvrtak, 18. oktobra u 19 časova govore:

  • Dr Aleksandar Bogojević, fizičar, direktor Instituta za fiziku u Beogradu
  • Dr Miloš Arsenijević, filozof i autor više knjiga o vremenu, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu,
  • Dr Sofija Stefanović, arheološkinja i dobitnica prvog ERC granta u Srbiji, Biosens institut u Novom Sadu
  • Dr Oliver Tošković, psiholog, Laboratorija za eksperimentalnu psihologiju u Beogradu

Moderator tribine je Slobodan Bubnjević, kourednik Nauke kroz priče.

 

O TEMI TRIBINE

Može li vreme da stane?

Da li ste ikada iskusili neugodnu, natprirodnu situaciju, teško zamislivu osim u serijalima poput Zone sumraka – situaciju zapravo nastranu, ljudskim umom nepojmljivu i duboko zastrašujuću – da se vreme u kom postojite zaustavilo?

Teško da jeste. Hajde zato da pokušamo nešto što ste, ako ovo čitate i postojite, morali osetiti, nešto što bi trebalo biti prirodnije, a zapravo, nešto sasvim suprotno – da li ste osetili vreme kako teče?

Pokušajte da ga osetite sada. Zaustavite se, ostanite u ovom paragrafu, ne činite ništa, ostavite po strani nevolje i tekuće misli, dok prostorija oko vas miruje, stvari i ljudi ćute, zvukovi su udaljeni. Vreme je tu, zar ne? Teče. Osećate li ga? Osećate li kako prolazi i postoji, kako neka sekundara neizbežno, sa vama i mimo vas, ipak otkucava, kako se tačke na ekranu iznova osvežavaju, kako se svet oko vas pomera, kako postoji u jednom, pa u sledećem trenutku? Kako ste neumitno i vi povučeni za njim?

 

„To je vreme, poznato i blisko. Obuzeti smo njime. Jurnjavom sekundi, sati, godina koje nas bacaju ka životu, a potom nas vuku u ništavilo“, kaže intrigantni italijanski fizičar i pisac Karlo Roveli, autor svetskog bestselera „Order of Time“, naučnopopularne knjige koja bukvalno iz dana u dan osvaja stotine hiljada novih čitalaca, a koja je temu vremena izvukla na svetlost i predstavila je kao – najveću misteriju modernih nauka.

„Otkrio sam ovo, na moje potpuno zaprepašćenje, u knjigama iz fizike koje sam čitao kao student: vreme funkcioniše bitno drugačije nego što nam se čini. ALi, u istim tim knjigama sam, takođe, otkrio sam i da mi još uvek ne znamo kako vreme zapravo funkcioniše. Priroda vremena je možda najveća preostala misterija“, smatra Roveli.

On je u mladosti bio hipik i revolucionar, potom fizičar istraživač, a od skoro popularizator koga porede sa Hokingom. Knjiga o vremenu još uvek nije objavljena u prevodu na srpski, ali njegova prethodna, vrlo kratka, izuzetno dobro prodavana i domišljata knjiga „Sedam lekcija iz fizike“ prevedena je i na srpski.

Sada se Roveli uhvatio u koštac sa pitanjem o kome se u nauci retko otvoreno razgovara, a koje, ako pošteno razmislimo o tome sta ne znamo, zaista jeste jedna od najvećih misterija za filozofiju, fiziku i čitav niz prirodnih nauka. Roveli analizira druga otvorena pitanja kao što su priroda uma, poreklo univerzuma, sudbina crnih rupa ili srž funkcionisanja života na Zemlji i pokazuje kako u svakom od njih postoji „nešto esencijalno što nastavlja da nas vraća na prirodu vremena“.

Šta je vreme? Navodno je još Sveti Avgustin rekao da dobro zna šta je vreme sve dok na pitanje o tome ne treba direktno da odgovori. Naš ugledni filozof Miloš Arsenijević u za naše prilike jedinstvenom i nagrađivanom delu „Vreme i vremena“, objavljenom još 2003. godine, kaže da se možda i ne može reći šta je vreme, ali da se može ići drugim putem.

„Mogu se razmatrati razna pojedinačna pitanja vezana za vreme, koja su ne samo bolje definisana nego samo pitanje ‘Šta je vreme?’, već se na njih relativno uspešno, mada ne lako, može i odgovoriti. Ta pitanja se tiču sastava, topologije, metrike, smera i toka vremena, kao i njegovog ontološkog statusa“, kaže Arsenijević, kome uskoro izlazi i nova knjiga „Modalnost i vreme“.

Engleski autor Jan Tomspon, pak, podstaknut Rovelijevom avanturom kroz vreme podseća kako je Aristotel u vremenu video meru promene: ako se ništa ne menja, vreme ne postoji. No, Isak Njutn samouvereno zaključuje da postoji apsolutno „istinsko vreme“ koje neumorno kuca širom svemira. I koje uopšte ne može da stane, što najviše liči na doživljaj koji imamo o vremenu.

Ako bi se univerzum sasvim zaledio, ostao bez kretanja, vreme bi nastavilo da kuca u Njutnovoj viziji. Sa teorijom relativnosti, međutim, Ajnštajn pokazuje da naš doživljaj vremena nije ispravan i da nema jednog „sada“ nego da ih ima više, kao i da su prostor i vreme neodvojivi. I zavise od posmatrača.

„Nastanjujemo vreme kao što riba živi u vodi“, kaže Roveli. „Naše postojanje je postojanje u vremenu. Njegova svečana muzika nas miluje, otvara svet za nas, muči nas, zastrašuje i uljuljkuje. Univerzum se kreće ka budućnosti, vučen vremenom i postoji u skladu sa poretkom vremena“.

 

O NAUČNOPOPULARNIM TRIBINAMA

Kratka istorija naučnih tribina

Malo gde u svetu su naučno-popularne tribine tako uspešne i tako posećene kao u Beogradu i moglo bi se reći da one poslednjih godina daju jedinstvenu, dodatnu, svakako neočekivanu boju društvenom životu grada.

Sa povratkom tribine u Veliku salu Studentskog kulturnog centra (SKC) gde će u četvrtak, 18. oktobra Institut za fiziku u Beogradu, zajedno sa inicijativom „Nauka kroz priče“ ponovo okupiti ljubitelje ovog programa, podsećamo se da se ovaj oblik javnog događanja u Beogradu razvija punih deset godina.

Mada su javne tribine posvećene društvenim temama i politici oduvek postojale i obeležavale život grada, tribina posvećena nauci je donedavno bila marginalni događaj, organizovana iz entuzijazma pojedinaca i održavana isključivo pred studentima i drugim naučnicima u gornjim salama Kolarčevog narodnog univerziteta, u univerzitetskim prostorima ili u Muzeju nauke i tehnike i Galeriji nauke i tehnike SANU.

Moderne naučno-popularne tribine počinju u istom krugu, ali sada uz dodatnu, medijsku komponentu. Isprva su i one u senci – kao prateći program drugih većih aktivnosti. Tako, kao dodatni javni program izdavačkog poduhvata „Vreme nauke“, beogradski nedeljnik „Vreme“ u Medija centru organizuje seriju naučno-popularnih tribina tokom 2008. i 2009. godine. Ovi događaji, isprva usmereni na kolege iz medija, počinju da privlače i drugu, raznoliku publiku, posebno nakon tribine u aprilu 2011. godine koja je organizovana u Artget galeriji Kulturnog centra Beograda i koja se bavila budućnošću nauke.

Uz godišnjicu Čarlsa Dravina, Biološki fakultet 2009. godine organizuje seriju naučno-popularnih tribina u Galeriji nauke i tehnike SANU, a kako je program bio multidisciplinarno zamišljen, tribine privlače ne samo poznavaoce evolucije, nego i druge posetioce. Dve godine kasnije, Institut za fiziku u Beogradu, odmah nakon akcije „Beograd je sistem“ organizuje sličnu seriju tribina, ovog puta, kao prateći program izložbe povodom godišnjice Instituta koji će se pretvoriti u javni diskusioni forum o temama iz raznih oblasti nauke.

U međuvremenu, Festival nauke donosi revoluciju u popularizaciji nauke u Srbiji. Okupivši promotere iz nevladinog sektora, mlade naučnike i naučne novinare najzad na jednom mestu, Festival je bio uspeh koji je iznenadio i same organizatore – hiljade i hiljade ljudi u zimu 2007. došle su u tadašnju zgradu Geozavoda na prvu masovnu manifestaciju popularne nauke, a stvar se još uspešnije ponovila 2008. godine.

U okviru Festivala je od početka postojao program popularnih predavanja, ali kako se javila potreba da se on učini popularnijim, sa preseljenjem Festivala u Kluz, a predavanja u SKC, u zimu 2011. organizuju se prve naučno-popularne tribine u Velikoj sali.

Sledeće godine počinje sa radom Centar za promociju nauke. Usmeren isključivo na interaktivne sadržaje, Centar u svom programu isprva uopšte nema tribinu kao oblik manifestacije koju treba da organizuje. Međutim, Odeljenje komunikacija Centra u leto 2012. godine počinje sa prvim tribinama u Galeriji nauke i tehnike SANU – prva u nizu, posvećena Božjoj čestici privlači publiku koja stoji na ulici Đure Jakšiča i sluša prenos razgovora naučnika na zvučnicima.

 

Veliki odziv publike podstiče Centar da nastavi sa ovim programom i na poziv SKC-a u proleće sledeće 2013. godine, tribina se seli u Veliku salu SKC. Ovde će u periodu od 2013. do 2017. biti organizovano više od četrdeset tribina, nivo produkcije će porasti, a stotine ljudi će iz meseca u mesec dolaziti da čuje nešto drugo i bude deo jedne neočekivano dobre atmosfere inspirisane naukom. U zenitu svog rada prethodnih godina, Centar će tribine proširiti i u druge prostore ne samo u Beogradu, nego i širom Srbije.

U međuvremenu, u decembru 2012. godine, odmah nakon Festivala nauke, Istraživačka stanica Petnica organizuje gotovo istorijsku tribinu „Dočekajte smak sveta sa naučnicima“ koja dupke puni Veliku salu SKC. Petnica će sa ovim programom nastaviti i narednih godina i uspešno ga obnoviti u sali organizacije Mikser koja je do pre dve godine bila na Savamali.

Tokom prethodnih godina, naučnopopularna tribina, podstaknuta pre svega velikim interesovanjem publike počinje da se širi kroz kulturne centre i svakojake druge javne prostore, a spektar tema, sagovornika i publike sada je već nemoguće sagledati. Na ovim temeljima, podstaknut interesovanjem publike, Institut za fiziku u Beogradu, u okviru inicijative „Nauku kroz priča“ ovog meseca vraća tribinu kući – u Veliku salu SKC. Dobro došli!