Kada se govori o inovacijama, često se misli na startape, AI modele ili automatizaciju industrije. Ali obrazovanje, kao temelj svakog društva, prolazi kroz jednako burnu transformaciju – i to pod pritiskom tehnologije. U tom kontekstu, DigiEduHack 2025, koji se održava od 7. do 9. novembra u Beogradu, Nišu, Subotici, Novom Sadu i online, ima zadatak da testira koliko smo spremni da obrazovanje shvatimo kao dinamičan, tehnološki pokretan sistem, a ne statičan aparat.
Podržan od Evropske komisije, ovaj hakaton nije samo još jedno „programersko nadmetanje“. Njegova suština je preispitivanje budućnosti učenja – od digitalnih alata u učionicama do etičkih pitanja upotrebe veštačke inteligencije u obrazovnim procesima.
Od eksperimenta do sistemske promene
Hakatoni su u poslednjoj deceniji postali poligon za brze, kreativne iteracije ideja. U IT sektoru oni često služe kao katalizator za prototipe i inovativna rešenja. Međutim, DigiEduHack ide korak dalje: on se ne fokusira na proizvod, već na proces razmišljanja o obrazovanju.
Kako navodi Aleksandar Gligorijević iz organizacije Geek Area, cilj nije samo kreirati softver, već prepoznati gde obrazovni sistemi „škripе“. Dok se globalno vodi polemika o uticaju AI tehnologija na škole i fakultete, ovaj događaj nastoji da pokaže da digitalne tehnologije ne ugrožavaju tradicionalno obrazovanje, već ga nadograđuju – uz uslov da se njima upravlja odgovorno i promišljeno.
AI i obrazovanje: između mogućnosti i granica
Upotreba veštačke inteligencije u obrazovanju više nije budućnost – ona je već realnost. Od personalizovanog učenja do automatizovane evaluacije znanja, AI postaje neizostavni deo školskih ekosistema. Ipak, postoji tanana granica između podrške učenju i njegovog otuđenja.
Na DigiEduHack-u, učesnici imaju zadatak da istraže upravo tu granicu. Kako osmisliti alate koji ne „zamenjuju“ nastavnike, već ih osnažuju? Kako AI može doprineti inkluzivnosti – da digitalno obrazovanje bude dostupno i učenicima iz manjih mesta, bez tehnoloških ograničenja?
U tom smislu, hakaton deluje i kao platforma za etičku raspravu. U svetu gde su ChatGPT i slični alati već ušli u učionice, ključno pitanje postaje: da li decu učimo da misle – ili da samo pretražuju?
Hakaton kao ogledalo društva
Jedna od ključnih vrednosti ovog događaja je međugeneracijska saradnja. U timu se nalaze mladi developeri, nastavnici, studenti i edukatori, ali i profesionalci sa iskustvom u IT industriji i obrazovanju. Takva struktura omogućava razmenu znanja – od digitalnih veština do pedagoških metoda.
Organizatori – Geek Area i Nauči me iz Niša, ESTIEM iz Novog Sada i Inspira Hub iz Subotice – svesno su izabrali decentralizovani model. Time šalju jasnu poruku: obrazovanje ne pripada jednom gradu niti jednoj instituciji. U eri u kojoj su online alati i hibridni modeli postali standard, lokalni habovi postaju simbol zajedničkog napora da se digitalno obrazovanje demokratizuje.
Srbija kao test teren digitalne pismenosti
Uprkos brzom rastu IT industrije, digitalna pismenost u Srbiji i dalje pokazuje neujednačen nivo – posebno kada se posmatraju različiti regioni i uzrasne grupe. Prema istraživanju Republičkog zavoda za statistiku, više od 40% odraslih građana nije koristilo internet za učenje ili usavršavanje u poslednjih godinu dana. To otvara pitanje koliko smo kao društvo spremni da usvojimo ideju „učenja tokom celog života“.
U tom kontekstu, DigiEduHack se može posmatrati kao laboratorija za nove pristupe digitalnom obrazovanju. Pored tehničkih aspekata, takmičari će se baviti i pitanjima transparentnosti, pravednosti i motivacije – temama koje često izmiču klasičnim IT takmičenjima.
Kada tehnologija postane saveznik nastavnika
Dok su pojedini sistemi (poput finskog ili estonskog) već integrisali AI u obrazovne programe, domaće školstvo još uvek balansira između zastarelih nastavnih planova i savremenih potreba tržišta rada. Tu hakatoni poput DigiEduHack-a igraju važnu ulogu: oni povezuju akademsku zajednicu, IT sektor i entuzijaste.
Jedan od izazova koje bi hakaton mogao osvetliti jeste i pitanje kako obučiti nastavnike da koriste digitalne alate. U praksi, mnogi prosvetni radnici u Srbiji nisu prošli sistematske obuke o radu sa AI alatima, LMS platformama ili softverima za analizu napretka učenika. Ukoliko se kroz projekte poput ovog stvore konkretni modeli podrške, koristi bi bile višestruke – od smanjenja administrativnog opterećenja nastavnika do povećanja kvaliteta nastave.
Globalni kontekst: obrazovanje kao tehnološka industrija
Vredi napomenuti da je DigiEduHack deo šireg evropskog pokreta u kojem se obrazovanje tretira kao sfera inovacija. U poslednjih pet godina, Evropska komisija kroz programe kao što su Digital Education Action Plan i European Schoolnet aktivno podstiče eksperimentisanje u obrazovanju. Srbija, kroz učešće svojih timova, dobija priliku da bude deo tog kontinuiteta.
U tom smislu, ovaj događaj je više od hakatona – on je pilot projekat za novu generaciju edukativnih tehnologija (edtech). Uspesi domaćih timova mogli bi otvoriti vrata novim partnerastvima sa evropskim univerzitetima i fondovima.
Ako se neki od prototipa pokaže uspešnim, sledeći korak je njihova implementacija u obrazovne institucije. To je trenutak kada inovacija prelazi iz domena ideje u domenu politike. Međutim, put od hakatona do prakse nije kratak. Potrebni su institucionalna podrška, pravni okvir i volja za eksperimentisanjem.
U tom procesu, država može igrati ključnu ulogu – ne kao regulator, već kao partner koji obezbeđuje prostor za testiranje i razvoj digitalnih obrazovnih rešenja. Iskustva zemalja poput Danske ili Holandije pokazuju da se najuspešniji modeli rađaju upravo u saradnji između startapa, akademije i državnih agencija.
Zaključak: nova kultura učenja
DigiEduHack 2025 ne donosi gotove odgovore, već otvara pitanja koja su dugo bila potisnuta. Kako meriti uspeh u digitalnom obrazovanju? Da li AI može razviti kritičko mišljenje ili ga zamenjuje algoritamskom efikasnošću? I kako obrazovanje učiniti istinski dostupnim svima?
Ono što ovaj događaj razlikuje od drugih jeste njegova angažovana priroda – kombinacija društvene odgovornosti i tehnološke kreativnosti. U vremenu kada algoritmi sve više oblikuju našu svakodnevicu, hakatoni poput DigiEduHack-a nas podsećaju da tehnologija ima smisla samo ako služi čoveku, a ne obrnuto.
Više informacija o događaju, prijavi i rasporedu dostupno je na digieduhack.rs.
